Priča o ljubavi

I kad bih te noćas u snu vidio, ne bih znao šta bih ti rekao.. ne bih znao šta od tebe bih htio čuti... voljeh te.. i ne prebolih te... moje milo.

11.01.2010.

O njoj

Počinjem da preispitujem sve svoje veze, i sve sto se desavalo u njima gledajući ih samokritično i tražeći grešku u sebi. Kao da sam uklet, kao da ljubav za mene služi da bi me neko mučio ili sam sebe da bih patio. Sve što započnem raspadne se u veoma kratkom periodu, i na kraju nekako ja ostanem ne dorečen i ne dostatan te ljubavi.

Htio bih tako malo od voljene, samo da me s ljubavlju pogleda i dodirne... Tuzan sam opet. Taman sam bio zaboravio ovu 2009, i sve što se izdešavalo, i počela je nova bura.

Razmišljam da li uopšte čovjek smije biti iskren kad je ljubav u pitanju? Da li je moja iskrenost i otvorenost glavni problem, jer mi se čini da se ljudi plaše tolike otvorenosti i iskrenosti pogotovo kad je riječ o ljubavi.

Da li sam ja samo "pogodan" kao rame za plakanje, utjeha za ne uzvraćenu ljubav? Lijepa riječ koju želi čuti i priviti se uz mene dok bura u njenom srcu ne splahne?

Više nisam siguran da li ja umijem da volim?... da li samo žudim, da li samo želim patnju koju ne uzvraćena ljubav donosi, da li sam emotivno bolestan i ne poželjan u srcu njenom?

Umijem li da volim?? Da li pogrešno interpretiram svoja osjećanja i shvatam ih kao ljubav?

Da li sam morao upoznati nekoga u sred ovog jada od života u ovoj trostranoj Bosni, čije ime nije na listi imena svoje sopstvene vjere? Da li sam ja samo idealista i romantičar u ovom čemeru zalutalih duša koje još uvijek traže harač i ne vide ljubav već samo mržnju prema drugom?

Ne znam, nisam više siguran ni u šta... mislio sam da sam se povratio u životne tokove, mislio sam da sam opet spoznao ljubav...

Više nisam voljen, to je jedina istina, barem ne na način koji mi treba ne bih li zadovoljio svoju žeđ.

 

Priča o ljubavi
<< 01/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


CLICK a Way

Riječi nasušne
"Zadovoljenje osjetila uskoro postaje vrlo malen dio onog dubokog i zamršenog osjećaja koji nazivamo ljubavlju. Ljubav je, pak, sveopća žudnja za zajedništvom, ne samo osjetila, nego i sveukupne naše prirode – intelektualne, razumske i sjećajne. Onaj ko pronađe svoj protutip uživa u savršenoj i trajnoj ljubavi; vrijeme je ne može promijeniti, udaljenost je ne može ukoloniti, razumijevanje je potpuno."Benjamin Disraeli

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
68769

Powered by Blogger.ba