Priča o ljubavi

I kad bih te noćas u snu vidio, ne bih znao šta bih ti rekao.. ne bih znao šta od tebe bih htio čuti... voljeh te.. i ne prebolih te... moje milo.

29.06.2010.

El puto amor...

Postoji li jedna ljubav? ili ljubavi mozemo imati toliko, da nam svaka naredna bude kao prva? naravno, uvijek malo zrelija od prethodne. Da li kad kazemo voljenoj: VOLIM TE, ovo znači kraj? Kad se izgovore ove riječi zvuče kao kraj nečemu za šta misliš da će trajati vječnost. I onda? šta onda? Tražiti onu iskru ponovo u svom srcu i njenom, ili sačekati da tu iskru neko drugi ponovo zažari? Da li se ljubav svodi na tu iskru, iskonsku, koja ti u jednom trenu upali sva čula, sve nervne završetke tvog tijela? Ili je možda tačno da ljubav treba gajiti, njegovati, čuvati? Da li vatru možeš vječno imati? Možda ona u jednom momentu treba da predje na neki veći nivo, bestjelesnog, bezobličnog... il' je treba non stop potpirivati? Pitanje je samo čime?????? Mislim da ovdje prvo treba naći rečenicu koja će definisati ljubav, pokušati naći se u njoj i opet ti ostaje samo tren, suza i žal. Ne mari ljubav puno ni za koga. U zagrljaju njenom možeš samo izgoriti, pretvoriti se u prah i iz nje nikad nećeš se uzdići kao Feniks. Uvijek će ostati sjeta i žal, bez obzira što tvoja nova ljubav postoji u tebi. Ona dodje samo kao blijeda kopija nečega što osjetih jednom, nekad davno. Sam se sebi gadim u ovim mislima. Sa nevjericom posmatram samog sebe i ono što mi se izdešavalo. Kad ljubav umire jedno uvijek zna... jer vatra se ugasila i teško ju je ponovo napraviti na pepelu. Jel sve to vrijedno tolikog truda? Vrijedno je. Vrijedno svakog trena provedenog u njenom zagrljaju. I opet bih, ako ikad ponovo ta iskra odnekud zavarniči. I opet mi duša sve o tebi sanja, I kida se srce i za tobom gine, A nevjera tvoja daleko se sklanja, Kao tavni oblak kad sa neba mine. I opet si meni čista, sjajna, vedra, Iz prizraka tvoga blaženstva me griju, Pa bih opet tebi panuo na njedra I gledô ti oči što se slatko smiju. Tako vita jela koju munja zgodi Još u nebo gleda i života čeka, I ne misli: nebo da oblake vodi Iz kojih će nova zagrmiti jeka... 27. augusta 1896. ALEKSA ŠANTIĆ

Priča o ljubavi
<< 06/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930


CLICK a Way

Riječi nasušne
"Zadovoljenje osjetila uskoro postaje vrlo malen dio onog dubokog i zamršenog osjećaja koji nazivamo ljubavlju. Ljubav je, pak, sveopća žudnja za zajedništvom, ne samo osjetila, nego i sveukupne naše prirode – intelektualne, razumske i sjećajne. Onaj ko pronađe svoj protutip uživa u savršenoj i trajnoj ljubavi; vrijeme je ne može promijeniti, udaljenost je ne može ukoloniti, razumijevanje je potpuno."Benjamin Disraeli

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
68769

Powered by Blogger.ba